NAGRAĐENI RADOVI U POVODU DANA MATERNJEG JEZIKA

JEZIK MOJE MAJKE

Jezik moje majke

Srećom iskazan je

Blago rođeno zauvijek je

Zakopano i u sjećanje

Zarobljeno.

 

Srcem ga volim,

U duši ga čuvam,

Svojim jezikom se ponosim

I na igurnom ga čuvam.

 

Rascvjetano blago

Moj maternji jezik

U srcu biti će čuvan

I ključem zaključan.

 

Amina Mujanović VIb

 

MOJ JEZIK JE MOJA SREĆA

 

Moj jezik je veoma lijep i bogat,kojeg sam naučila u mom djetinjstvu.Polaskom u školu kroz učenje,čitanje i pisanje svoj jezik sam usavršila.

U školi učim njemački i engleski,vema su mi komplikovani  iako ih znam.

Mislim da su svi ljudi sretni kada govore svoj jezik,jer narod bez jezika je narod bez svoje budućnosti.

Zato je moj jezik moja sreća,jer na svom jeziku pjevam,čitam,pišem i pričam.

Obogaćujem ga čitanjem knjiga i pisanjem sastava.Kada se nalazim sa ljudima koji pričaju strani jezik osjećam se kao da nemam ime,bez imena sam i bez ikog na svijetu.

 

Alma Mašić VIIb

Pokidani pupoljci

Četiri cvijetna pupoljka mala,

proljeće svoje su čekala samo,

ni slutila nisu, nisu ni znala

šta bi se moglo desiti tamo.

                       Željna sunca i kapljica rose

                      da rašire ruke, latice svoje

                       ljepotom svojom da se ponose,

                      i pokažu svijetu predivne boje.

                                           Al’ okrutni vjetri, oluje i kiše,

                                           što u tamne noći pretvore dane,

                                           nisu im dali nikada više,

                                           radosno jutro novo da svane.

                                                                Proljeće opet doći će svima

                                                                al’ u srcu tuge koliko da stane,

                                                                koliko bola sjećanje ima,    

                                                                na naše pupoljke pokidane?

 

Ajla Smajlović VIIb

 

MATERNJI JEZIK BOGATSTVO STEČENO U DJETINJSTVU

Moj maternji jezik je bosanski jezik. Bosanskim jezikom su ga pričali moji preci, moj pradjed, moj djed, moj babo i sada ga pričam ja. Pričat će ga i moji potomci jednog dana.Ja volim kada mi moja stara nana dođe. Ona je od mog djeda majka. Nana ima 81 godinu. Kaže da je u svom životu svašta prošla Preživjela je dva rata i doživjela da ima i praunučad. Kada mi priča priče šta je sve doživjela njene oči ponekad zasuze. Šamijom sa šarenim kericama na njenoj glavi ponekad bi obrisala suze. Moj brat i ja ponekad bi smo se znali i zasmijati kada nam kaže da su njene dimije mavene, rujne ili višnjevi boje.Onda bi nana nama uvrijeđeno rekla da to nije smiješno da je to sve bosanski jezik. Pričala nam je kako je kao dijete sa svojim rahmetli babom po noći išla u vodenicu da prebije malo brašna kako bi mogla njena majka da skuha prohu. Kako se živjelo od zemlje, jer kaže: nana svo bogatstvo je u zemlji.Naložilo bi se ognjište i tu bi se kuhala hrana. Furuna je bila u sobi, tu bi se ukuhalo mlijeko u zemljanim posudama, moja nana bi rekla : u pršulji, a pita se razvijala na siniji. Opanci futrovci kaže nana i vunene čarape koje su se prele od ovčije vune su bile spas u zimskim danima. Miva je kaže: rodila ove godine i onda mene opet spopadne neki smijeh. Nana opet uporno tvrdi da je to pravi bosanski jezik, a ne ovaj koji mi pričamo. Nemerem ja više ni do pendžera, ni do mutvaka doć a kamoli da idem gor na brda i berem mivu, a grehota da propada, uporno je pričala nana, I onda se ja pitam kojim jezikom ja pričam? Mama mi kaže da je moj maternji jezik bosanski. U Bosni smo rođeni moji roditelji i ja. U školi učim Bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost i opet se pitam koji je moj maternji jezik? Slušajući svoju nanu ja danas znam koja je to mavena boja. Mnogi ne znaju. Danas nas uče mnogim nijansama. Nameću nam da postoji ljubičasta, lila, svijetlo plava, bejbi boja. Ništa od toga ne zvuči kao ono nanino, maveno.I kad pitam:“ Pa kakva je to maveni boja nane?, a ona kaže: „ Maveno ćeri, fajno, aman jarabi ko zumbul“. To je bogatstvo. Jezik kojim je moja nana pričala, znat će i moji unuci jednog dana. Jezik moje nane. Jezik neba bosanskog, najljepšeg, najmavenijeg na svijetu.

VEZANI TEKST:  Naša škola od danas bogatija za 3 beskontaktna toplomjera, poklon Gradske uprave

 

AJNA OSMIĆ IV-b