FOTO | Tradicionalni prijem za najbolje učenike završnih razreda kod direktorice škole

GRADAČAC – Danas su najbolji učenici devetih razreda imali tradicionalni prijem kod direktorice JU OŠ “Ivan Goran Kovačić” Gradačac, Džemile Jašarević Hanić.

 

S obzirom na to da zbog specifičnih uslova i mnogobrojnih ograničenja ove godine  nije bilo velike i ukrašene pozornice, svečane odjeće i podrške roditelja, kao što je to uobičajeno bilo do sada, uprava škole na čelu sa direktoricom je na skroman način pripremila malo druženje te je u ime cijelog kolektiva čestitala maturantima i u kratkom obraćanju im zaželjela sve najbolje u daljem životu i školovanju.


FOTOGALERIJA  🎥


Važno je napomenti i to da je od 11 učenika koji su se prijavili za nagradu “Učenik generacije”, ovu titulu ponijela Nina Lazić, učenica 9c razreda, koja se od škole i svojih nastavnika oprostila pismom kao poklonom za sve one koji su bili zaslužni za njen veliki uspjeh.

Nina Lazić, FOTO A.Č.
VEZANI TEKST:  NINA LAZIĆ | UČENICA GENERACIJE ZA ŠKOLSKU 2019/20.

Pismo Učenika generacije:

Poštovani učenici, roditelji, nastavnici.

Danas vam se obraćam kao učenik generacije 2019/2020 godine OŠ „Ivan Goran Kovačić“. Ovo je trenutak velike sreće i zadovoljstva, i pogriješila bih kada bih rekla da je ovo samo moja zasluga i da sam do ovog postignuća sama dospijela.

U mom životu se pojavilo mnogo dobrih i vrijednih ljudi koji su me vodili. Zato je sada i prava prilika da zahvalim tim dobrim i vrijednim ljudima. Sve je počelo još u obdaništu kada me je moja teta Mirsa čuvala, pazila i poticala da dajem sve od sebe. Ona mi je prva pokazala da mogu više, da mogu bolje. Pokazala mi je da postoji jedna posebna vrsta ljubavi koju neko može imati prema malom dijetetu. Ona mi je prva pomogla da krenem prema mom današnjem mijestu.

U jesen 2011. godine krenula sam kao prvačić u JU OŠ „Ivan Goran Kovačić“ u koju su išli i moj brat i moj otac. Nitko ne zna šta bi se dogodilo da me pod svoje učiteljsko krilo nije uzela učiteljica Kemija Omeragić. I sada sam upoznala drugu osobu koja je gajila toliku ljubav prema svakom pa i najnesigurnijem dijetetu koje je ušlo u njenu učionicu. Ona nas je vodila, učila svim osnovama bez kojih nitko ne može da živi ali i odgajala. Bila nam je tako reći školska mama. Trpila nas je sve četiri godine i svaki dan ulazila nasmijana u jednu malu učionicu koju smo zvali našom. Hvala joj na svoj brizi i ljubavi koju nam je pružila.

Eh, onda smo jednog dana od male, pomalo razmažene djece naše drage učiteljice, postali mali ljudi naših nastavnika. U petom razredu smo došli kod čovjeka kojeg smo zvali rezrednikom naredih pet godina. Njegovo ime je Azur Čobo.

Za moje nastavnike, ja sam bila samo još jedan učenik koji treba da nauči kako da se ponaša, da usvoji znanje, da nauči da piše, čita i misli. Samo još jedno dijete koje je sjelo u klupu i čekalo početak časa. Ali vi nastavnici ste meni i mojim prijateljima posvetili mnogo pažnje i podrške, i zato će ostati za nas posebni i jedni za cijeli život. Vi ste bili tu da nas vodite, trpite, cijenite i pomažete nam da jednog dana postanemo pošteni i dobri ljudi.

Od svih vrijednih i lijepih trenutaka provedenih sa svima vama, ja bih željela da izdvojim moje iskustvo sa dodatnom nastavom iz matematike.

U petom razredu je došla nastavnica Nermina Džanić iz Srebrenika, i ona je rekla da je matematika super i lijepa nnauka. A onda kad ja trebam krenuti na dodatnu, ona ode u Srebrenik. Tako da je ona kriva što sam vam ja došla a vi što sam ostala. A šalu na stranu vi svi ste me odgajali, hranili, vodili kući da vježbamo (čak i kada to nije uopšte bila vaša kuća) i učinili me boljim čovjekom. To vam nikad neću zaboraviti jer sad ne znam kako da vam se zahvalim i gdje da nađem riječi.

Moram pomenuti nastavnike matematike, Jasminu, Rasima i Amelu, a onda mi nedostaju nastavnici bosanskog, engleskog, njemačkog, hemije, fizike, biologije, informatike, historije, geografije, tehnike, religije, likovnog, muzičkog i tjelsnog, jer moji treninzi i uspjesi u sportu su bili utemeljeni u tjelesnom, a uspjesi muzičke škole u muzičkom.

Želim vam reći još dvije važne stvari. Postoje ljudi koji vas vole jer ste im dragi, a postoje ljudi koji vas vole jer vas moraju trpiti svaki dan kada dođete kući. To je moja obitelj, moji mama i tata i moj veliki brat. Svi oni su me vodili kroz one dobre i lijepe ali i one lošije trenutke. Oni su mi bili savjetnici, voditelji, njegovatelji, rame za plakanje i mnogo drugih stvari. I samo mogu reći hvala vam na tome.

Pomislite, imaju ljudi, dobro djeca koja su me prihvatila još u prvom razredu, zbog kojih sam se radovala svakom početku školske godine i svakog školskog dana. Koji su bili tu za mene i kada sam mislila da nisu, koji su ostali uz mene i kada je bilo teško. S vremenom smo od prijatelja postali prava mala obitelj. Djeca za koju samo mogu reći hvala što su u mom životu i što su u njemu bili. Možda će me neki i zaboraviti. Ali ja želim da kažem da su meni oni ulijepšali život i ne bi ih mijenjala ni za što.

Ovim riječima bih zatvorila knjigu naslova: „Osnovna škola“ i poželila svima sreću u daljem obrazovanju ali i životu.

Galileo je jednom rekao:“Ljude ne možemo ničemu poučiti, možemo im samo pomoći da to otkriju u sebi.“ I sve koje sam spomenula su meni u tome pomogli, i hvala vam na tome. 

Nina Lazić, 9c

Prijemu su pored najboljih učenika naše škole prisustvovali razrednici devetih razreda kao i školski pedagog Đulić Hasnija.

Pripremio: A.Č.